Društvo, kultura, umitnost

U Bunjevačkoj matici održana istorijska tribina o porodici Sučić

Dio istorije subotički kapetana i dolazak Franjevaca

 IMG 7173

 

   Pored ostali manifestacija u organizaciji Bunjevačke matice, nalazi se i manifestacija Večeri utorkom, koja je 25. juna bila ispunjena istorijskom temom. Divanilo se o porodici Sučić i to u onom dilu prostora etnogeneze Bunjevaca, di je Transbunija ili Zahumlje, odnosno knjaževina Poljica. Na tom području jedan dio porodice Sučić, koji su bili vojvode i knezovi, su zdravo značajni i ko ratnici. Pridavač na ovu temu bio je Mijo Mandić, inače istraživač istorije Bunjevaca.

   Na tribini su učešće uzeli i Tamburaški orkestar „Tumbas Pere Haje“, nuz pratnju solistkinje Tamare Babić, dok su Stela Bukvić i Nela Ivić čitale groktalicu pod nazivom „Ženidba kapetana Vidaka“.

   Porodica Sučić poriklom je iz Bosne, a spominje se još 1400. godine, kad su se bižeći od Turaka sklonili u područja Livna i Duvna, koja se nalaze u blizini knjaževine Poljica. Svi ti prostori u to vrime bili su organizovani ko knjaževine, najviše u svrhu odbrane od Turaka, isto ko što je Austrija stvarala krajove za borbu protiv Turaka, tako je i Venecija i Mletačka republika stvarala svoje provincije, a provincija di su se nalazili Sučići zvala se knjaževina Poljica.

   Po ričima pridavača, Mije Mandića, ima pouzdani podataka da su baš ti Sučići 1670. godine došli i u ove krajove, odnosno prid kulu, kako se onda zvala il utvrđeni grad Suboticu. Oni su se tad uselili u tvrđavu i to zajedno s ostalim kapetanima, Vujevićima, Kaićima...i zadržali su se na ovim prostorima skoro 30 godina, braneći i ove krajeve od Turaka. U utvrđenu kulu zajedno s plemićkim ratnim porodicama su došli i Franjevci. Oni su unutar zidina tvrđave služili i božju službu i to na ilirskom jeziku, odnosno štokavsko-ikavskom govoru, što zapravo potvrđiva da se radi o Bunjevcima.

- To je značajno, jer ima niki teorija da su Bunjevci i ti kapetani, ko i somborski kapetani Markovići, Vidakovići, Vujevići bili pravoslavne viroispovisti, al to nije tačno, jer su oni bili rimokatoličke vire, što dokazuju i Franjevci koji su došli zajedno s njima, ističe Mijo Mandić.

   Ko jedna od kapetanski porodica, Sučići su zdravo značajni, jel su dali 9 Sučića, a od tog tri značajna kapetana, a u periodu od 30 godina oni su bili kapetani odnosno komandanti i uvik su imali naoružanu vojsku, koja bi bila spremna za pohod protiv Turaka. Kasnije, 1743. godine kad pristaje vojna militarija, odnosno milicija vojne granice i kad je ona rasformirana, jedan dio Sučića se uključio u civilne vlasti, što je dokaz koliko je ta porodica dala i kapetana i vojnika, a kasnije i ljudi u upravi civilne vlasti. U toj vlasti učesvovali su i kapetani, koji su po zaslugi dobili grbovnicu, zemlju, posede, i time su imali značajan uticaj, a pridstavljali su i određen ekonomski faktor, a ko plemići bili su dio građanske vlasti.

   Jedan od načina da se podsitimo na značaj pojedini porodica, koji su u ono vrime branili ove krajeve od Turaka su i istorijske tribine. Upravo i tribina o porodici Sučić pridstvalja osvrtanje na slavnu počast svi kapetana, a posebno Sučića, koji su komandovali samo u Subotici,a upravo oni su bili najznačajniji u tri utvrđena grada, Baji, Somboru i Subotici. Ova tri grada, odnosno Bajski trokut, bila su zdravo zanačajna u to vrime, u vojnoj militariji ili graničarskoj miliciji, koja je formirana od strane Beča i koja je služila za potribe odbrane od Turaka.

Podataka o kapetanskim porodicama, a izmed ostali i o porodici Sučić, ima dosta, međutim danas živi potomaka više nema.

- Subotički Sučići iz Bajskog trokuta su izumrli. Ima Sučića, al pravoslavaca. Međutim, rimokatolika Sučića danas ima još u području Dalmatinske Zagore, iznad Omiša, di je kadgod bila knjaževina Poljica, te okolina Duvna, dodaje na kraju Mijo Mandić, pridavač na istorijskoj tribini o porodici Sučić i istraživač istorije Bunjevaca.

 

 Kliknite na fotografiju da biste je uvećali

 

Etnografski muzej

Pridstavljena Lista nematerijalnog kulturnog nasliđa

 Etnografski muzej 1

   Na poziv Etnografskog muzeja u Beogradu i Nacionalnog komiteta za nematerijalno kulturno nasliđe Republike Srbije, pridstavnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, Nevenka Bašić Palković, kustos i bibliotekar savitnik, rado se odazvala na sastanak održan u Etnografskom muzeju u Beogradu, 7. juna. Ko članica Komisije za zaštitu kulturne baštine Bunjevaca, koja je formirana u okviru Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, prisustvovala je pridstavljanju elemenata nematerijalnog kulturnog nasliđa i uručenju dokumenata o prvom upisu u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasliđa Republike Srbije. Listu elemenata nematerijalnog kulturnog nasliđa na kojoj se nalazi 27 elemenata, usvojio je Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasleđe, 18. juna 2012. godine. Na ovoj listi nalaze se nematerijalne kulturne vridnosti ko što su: krsna slava, Đurđevdanski obred, pirotsko ćilimarstvo, klesarski zanat, kosovski vez, pevanje uz gusle, kolo, sviranje na gajdama, naivno slikarstvo Slovaka, Vukov sabor, ojkača, čuvanje Hristovog groba, zlakuska lončarija, frulaška praksa, groktalice itd. Nike od ovi kulturni vridnosti pridložilo je više pridlagača i svi koji su uredno priložili dokumentaciju, upisani su ko subjekti koji će se i dalje starat o zaštiti upisani elemenata na Listi nematerijalnog kulturnog nasliđa.

 Na ovom svečanom pridstavljanju, Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasliđe Republike Srbije uputio je poziv za dostavljanje novi pridloga za drugi ciklus upisa na Listu nematerijalnog kulturnog nasliđa, uz odgovarajuću popratnu dokumentaciju. Ovo je lipa prilika da  Bunjevci dostave listu svoji pridloga za upis, jer dosad nije poslat nijedan spisak, a zna se da triba da zaštitimo kompletno bunjevačko kulturno nasliđe, jer je podložno nestajanju i zaboravu, ko i svojatanju.

 Samo da podsitimo, Narodna skupština Republike Srbije ratifikovala je Konvenciju o očuvanju nematerijalnog kulturnog nasliđa 5. maja 2010. god. Istog dana ratifikovana je i Okvirna konvencija Savita Evrope o vridnosti kulturnog nasliđa za društvo. Centar, odnosno Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasliđe formiran je pri Etnografskom muzeju u Beogradu, a njegov pridsidnik je Saša Srećković, muzejski savitnik.

 

Etnografski muzej 2Etnografski muzej 3

 

 

Kulturna manifestacija

„Pečat vrimena - Smotra bunjevačke publicistike“

 Izdanja

   U organizaciji Udruženja građana „Bunjevci“ iz Novog Sada 16. maja, u okviru godišnjeg plana aktivnosti Koordinacionog odbora društava za jezike i kulturu nacionalnih manjina Vojvodine pri Zavodu za kulturu Vojvodine iz Novog Sada, održana je kulturna manifestacija „Pečat vrimena – Smotra bunjevačke publicistike“. Svrha ove manifestacije bilo je prikazivanje najnoviji ostvarenja izdavača bunjevački štampani i elektronski informacija trajnije vridnosti za negovanje nacionalnog identiteta i rišavanje egzistencijalni problema bunjevačke nacionalne zajednice u Bačkoj (uključujuć i Bunjevce u Mađarskoj).

Nakon uvodne riči dr Aleksandra Raiča, u glavnom dilu programa ove manifestacije pridstavljena je bogata izdavačka dilatnost većine izdavača bunjevačke publicistike:

 Izdavačku dilatnost Bunjevačke Matice iz Subotice, pridstavio je Ivan Sedlak, pridsidnik Matice. On je posebno izdvojio rezultate literarnog konkursa u okviru projekta „Bunjevačka lipa rič“ koja već više godina uspiva podstaknit bunjevačku mladež na pisanje pisama i manji esejski sastava. Ovim putom mobiliše se stvaralaštvo talentovani mladi pisnika i pisaca što se može pratit iz serije objavljeni knjiga u ediciji „Bunjevačka lipa rič“. Matica je uspila proširit svoju publicističku dilatnost takođe na oblast dramske i muzičke umitnosti ko i na amatersku likovnu umitnost (slamarstvo).

 Pisana izdanja Novinsko-izdavačke ustanove „Bunjevački informativni centar“ pridstavila je glavni i odgovorni urednik „Bunjevački novina“ i „Tandrčka“, Suzana Kujundžić Ostojić. Istaknut je značaj ovi izdanja u oblasti koju pokriva "BIC". Pridstavljene su "Bunjevačke novine", dičiji list "Tandrčak" i serije knjiga „Tandrčkovo blago“. Direktor BIC-a Mirko Bajić, istako je značaj elektronski izdanja koje BIC značajno razvija poslidnje dvi godine. O članku o delatnosti Lajče Budanovića iz "Bunjevački novina" na temu „ Publicistička aktivnost Lajče Budanovića u Novom Sadu i savrimena bunjevačka publicistika“ dao je autor članka Zvonko Stantić, saradnik "Bunjevački novina".

 Udruženje građana „Bunjevačko kolo“ iz Sombora pridstavilo je dvi važne publikacije koje doprinose proširivanju horizonta nacionalne svisti Bunjevaca u prošlost "Da Bunjevac dušu ne izdade“ i „Somborska hronika fra Bone Mihaljevića“. Prezentaciju ovi publikacija dao je poštivani Milan Stepanović, urednik ti publikacija. Prigodne izvode iz navedeni knjiga čitale su gospođe Marija Bošnjak i Ružica Parčetić. Bunjevci iz Sombora su izložili nikoliko umitnički slika u tehniki slame nastale u okviru produkcije sekcije slamarki UG „Bunjevačko kolo“ iz Sombora.

 Bunjevački kulturni centar "Bajmok", pridstavio je pridsidnik Branko Pokornić, koji je ujedno i pridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita. BKC "Bajmok" učestvovo je s prezentacijom svoji izdanja koja su nastala iz već tradicionalnog Festivala bunjevački ila – „Kuvar“ i četri godišta Biltena Festivala. Branko Pokornić je takođe divanio o desetak filmova priređeni u okviru pomenutog Festivala.

 Udruženje građana „Bunjevci“ iz Novog Sada, pridstavilo se s prvom sveskom Zbornika za kulturu i društvena pitanja bačkih Bunjevaca „Bunjevački prigled“ ko i za štampu pripremljenom knjigom „Otkrivanje Bunjevaca“ (studije i članci A. Raiča u elektronskoj verziji). Pridstavljajuć prvu svesku „Bunjevačkog prigleda“, urednik tog Zbornika, dr A. Raič je divanio o nastojanju ove publikacije da se afirmiše ko tribina angažovane društvene misli i kulturnog stvaralaštva Bunjevaca.

 O važnosti osnivanja Zavoda za kulturu Bunjevaca divanio je Mirko Bajić, direktor "Bunjevačkog informativnog centra".

Na kraju ove smotre, formulisani su zaključci o temama koje zasluživaje posebnu pažnju u bunjevačkoj publicistiki:
1.) Važno je nastavljanje i dalji razvoj postojeće publicističke delatnosti bunjevački izdavača, uz podršku, od strane Bunjevačkog nacionalnog savita, dosad postignute njeve specijalizacije.
2.) Zasluživaje posebnu pažnju nova područja programske aktivnosti koja postavljaje i osvitljavaje aktuelne i protivrečne teme (di nema saglasnosti) u čemu posebnu važnost imaje strateške teme oko koji se pokaziva sukobljavanje interesa i koncepcija oko razvoja bunjevačke nacionalne zajednice.
3.) Važno je podizanje javnog diskursa (divana, debate) na nivo demokratskog dijaloga s autorskim oblicima komunikacija u kojima se zna ko šta misli i koje interese zastupa.
4.) Zasluživa pažnju pitanje koncepcije i načina ostvarivanja Zavoda za kulturu Bunjevaca Vojvodine, institucije koja može ostvarit svoj strateški značaj ako se uklopi u naučno formulisanu i demokratski usvojenu nacionalnu strategiju Bunjevaca.

 

Kliknite na fotografiju da biste je uvećali

  

 
Još članaka...