Kako je to već običaj kod Bunjevaca, na Svetog Marka je posvećeno žito, a blagoslov žita je tradicionalno obilužen i u Lemešu, već u skladu sa trenutnom situacijom.
Blagoslov je obavljen dan prid Svetog Marka, a sam čin obavio je velečasni Antal Egedi, nuz Stipana Budimčevića, pridsidnika BKC „Lemeški Bunjevci“.
Naučna tribina – „Značaj maternjeg jezika i manjinskih jezika“
U okviru obilužavanja Dana maternjeg jezika, a u organizaciji Bunjevačkog edukativnog i istraživačkog centar „Ambrozije Šarčević“ i nuz podršku Ustanove kulture „Centar za kulturu Bunjevaca“, u Čitaonici Gradske biblioteke održana je naučna tribina „Značaj maternjeg jezika i manjiskih jezika“.
Zanimljivo pridavanje održo je dr Martin Henzelmann, naučni saradnik Univerztiteta u Nemačkoj, odnosno Instituta za slavistiku. U svom radu Henzelmann se, izmed ostalog, bavio i bunjevačkim jezikom za kojeg tvrdi da se može svrstat u grupu mikro-jezika, da se mož nazvat jezikom i da nikako nije dijalekt kakog drugog jezika..
– Bunjevci nemaju državu, ali imaju književnost, radili su na standardizaciji jezika, i to su kriterijumi po kojima i zaista imaju svoj jezik. Bunjevački koristi mali broj govornika, ali rad na standardizaciji je jedan od najvažnijih elemenata. Bavim se slavenskim jezicima, posebno jezicima manjina, a o Bunjevcima je bilo vrlo malo istraživanja u Nemačkoj i inostranstvu uopšte. Zato mi je bilo važno da vidim kako se ovaj jezik razvijao i šta Bunjevci misle o svojem jeziku – kazo je dr Henzelmann, pa nastavio:
– Urađeno je mnogo, uz standardizaciju se radilo dosta na razvoju književnosti, izdavaštva. Kakva će biti perspektiva bunjevačkog zavisi od govornika, institucija, ali i države. Uz podatke da su Bunjevci vidljivi u javnom prostoru sa svojim jezikom, da imaju institucije, da se u školama uči bunjevački, da se na bunjevačkom pišu knjige i da je jezik standardizovan, možemo zaključiti da perspektive ima.
Domaćin naučne tribine bila je dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine. Kako kaže, standardizacija jezika je bila od izuzetne važnosti za Bunjevce.
– Želili smo da tim dostignemo prava koja imaje ostale nacionalne manjine, a time je bunjevački dostigo nivo koji je moro imat od početka, kako smo to i tvrdili. U toku je uvođenje bunjevačkog ko službenog jezika u šest teritorijalni cilina na nivou Subotice, a u planu je da utičemo da se u tom smislu i promini Statut Subotice. Dica u školama uče svoj jezik, ne govor, to je važno jel diskriminacija često kreće od jezika, a generacije Bunjevaca su to itekako ositile.
U organizaciji porodice Jozić iz Čonoplje i pod pokroviteljstvom Saveza bački Bunjevaca, u četvrtak, 20. februara u ambijentu Etno parka „Stari Ribnjak“ u Čonoplji, obilužen je tradicionalni običaj kod Bunjevaca poznat ko „Debo četvrtak“.
Drugu godinu zaredom porodica Jozić organizuje ovaj tradicionalni običaj kod Bunjevaca i okuplja prijatelje i goste rade druženja i nigovanja običaja na Debo četvrtak. Debo četvrtak il Debeli četvrtak kako se uobičajeno divanilo u Somboru i okolnim salašima, pridstavlja poslidnji pokladni četvrtak. Naši stari su divanili da tog dana triba ist devet puta kako bi se skupila snaga u tilu, jer dolazi dugačka korizma, a po starovinskom virovanju mršavo čeljade je bolesno, i kako bi se čeljad još jedared dobro naila, da se poide sva pokladna mrsna rana, koju ne mož dugo čuvat, a korizma je dugačka i nemrsna.
Goste iz Čonoplje, Lemeša, Sombora, Subotice i Mađarske prigodnim ričima pozdravila je Stanislava Lutkić i Antun Petrović, koji su štogod više kazali o tradiciji na ovaj pokladni običaj.
Debeli četvrtak obilužava se kod Bunjevaca odavnina, pa su se tako nuz organizatore i gosti potrudili da kako nalaže tradicija priprave tušta fanaka i gibanice.
U očuvanju običaja i tradicije Savez bačkih Bunjevaca i ove godine pomogao je manifestaciju.
Nuz pismu, divan, poslastice, bunjevačka zajednica oživila je sićanje na davna vrimena koja će virujemo nastavit da čuvaju naši mladi.
