KUD „ALEKSANDROVO” PRIKAZO BUNJEVAČKI NARODNI OBIČAJ „KRALJICE NA DOVE”
I ove godine KUD „Aleksandrovo” uz podršku Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine je u subatu, 23. maja na Verušiću na salašu Pere Lulića prikazo bunjevački običaj na „Kraljice na Dove”.
Običaj su izveli dica KUD „Aleksandrovo” iz Subatice. Običaj je izvedan kako se to kadgod održavalo al u uslovima savrimenog vrimena. Kraljice su bile obučene u bili šling sa kraljičkim kapama na glavi, bosi nogu i pivale su kraljičke pisme.
Običaji za Dove
Kadgod su se Dove slavile tri dana. Običaj „Kraljica” se spominje još u pridkrišćanskom vrimenu, jel se tako obilužavalo buđenje prolića. Pripivi u pismama koje pivaje Kraljice je „Ljeljo”, to je ime kadgodašnje boginje prolića. Kraljice su oma posli Uskrsa počele pivat, a učila ji žena koja je u mladosti bila isto Kraljica.
Kraljički pisama ima zdravo tušta al je malo zapisani a koje nisu zapisane više se i ne znaju. Kraljice su dobro morale uvižbat pisme da se ne zbunu dok pivaje. Kraljice su kadgod bile obučene u bili šlig, suknju, keceljac, košulju, mider a oko struka igrač koji se vezo na velik kukalj. Na glavi su i male krune našarane cvićom i pantljikama. Naprid je bilo malo ogledalce a priko njeg đerdan. Kadgod su kraljice išle bose, a kasnije su oblačile crne cipele.
Kraljice su bile cure od 13 do 16 godina u grupi od 8 cura, a ima kad je bilo i dva momčića obučeni ko čobani i nosili su batine pazeć da kogod ne napadne kraljice. Kraljice ako ji je bilo više dogovore se ko će kojim šorom ić. Jedna od kraljički pisama je je i pisma „Mi selu iđemo”:
Mi selu iđemo, Ljeljo
Selo od nas biži, Ljeljo
A što od nas biži, Ljeljo
Mi mu ne iđemo, Ljeljo
Da ga porobimo, Ljeljo
Već mu mi iđemo, Ljeljo
Da ga veselimo, Ljeljo
Kad dođu prid kuću uvate se po dvi s bilim maramama i pivaje. Kad završe domaćin im je dao kaki poklon, jaja, divenice el malo novaca.
Kad završe pivanje odu kod glavne Kraljice tamo večeraje obično kajgane od dobiveni jaja što njim domaćica ispeče. Posli večere poklone podile pa se raziđu svojim kućama prije mraka. Kadgod su kraljice išle pivat i na drugi dan Dova.
Na Dove ima običaj da se kuće zakite sa zovom, ulazna vrata, kapija. Svaka kuća ima simbol Dova.
„Sedam darova Duha svetog”
Mudrost – dar donošnja dobri odluka vezani za život.
Razum – sposobnost razboritog (logičnog, kritičkog) rasuđivanja.
Savest – privaćanje svi dobri savita od oni koji su nam poslati.
Humanitarni koncert za našeg sugrađanina Nikolu Horvatskog održan je u subatu, 16. maja u pripunoj sali Doma kulture u Starom Žedniku.
U bogatom kulturno-umitničkom programu su učestvovali KUD „Aleksandrovo” i ogranak ovoga folklornog društva iz Starog Žednika.
U programu su se mogli viditi spletovi bunjevački, srpski, mađarski i drugi igara ko i skeč na bunjevačkom jeziku u izvedbi članova KUD „Aleksandrovo”.
Poruka ovoga humanitarnog koncerta za sve ljude dobrog srca je bila „Zaigrajmo i zapivajmo zajedno, punim srcom – budimo humani!”.
ČETVRTA MINI JUGOSLAVIJA OBILUŽILA DVADESET TREĆI ROĐENDAN
Dvadeset treći put po redu „ 4. Mini Jugoslavija” u subatu, 2. maja obilužila je međunarodni praznik rada u Subatici.
Program ove tradicionalne manifestacije je obuhvatio niz manifestacija od međunarodnog šahovskog rapid turnira, turnira u fudbalu za rekreativce ženske ekipe ŽFK „Spartak”, izložbu fotografija radnika i službenika Subatice, besplatnu podilu garderobe i odiće ko i kulturno-umitnički program.
U kulturno-umitničkom dilu programa učestvovali su: Tamara Babić, vokalna solistkinja, Etno grupa „Pesma u srcu”, Aleksandar Toković, hor „Subotičke frajle” i pisnik Geza Babijanović.
Na početku samog programa prisutnima se obratio pridsidnik Goran Gabrić koji je istako značaj organizovanja ove tradicionalne manifestacije ko i počasni pridsidnik 4. mini Jugoslavije, Blaško Gabrić.
Ko i uvik bio je organizovan tradicionalni ručak sa goveđim gulašom, pilećim paprikašom i vojničkim pasuljom za sve positioce i učesnike programa ove manifestacije, a ovo narodno veselje pod sloganom „Od Vardara pa do Triglava” trajalo je cio dan.
