Postaje degutantno sa kolikom energijom i naporom aktuelna lokalna vlast putem lokalnih medija pokušava da skrene pažnju sa zahteva na istragu o trošenju novca za gradsku manifestaciju „Dužijanca 2011.“, na monsinjora Andriju Kopilovića i njegov odnos sa crkvom.

Da li je ili nije neko potkradao Crkvu, kako sad kažu sedamnaest godina (pronašli, gle čuda, dokumenta iz 1994. godine), uopšte nas ne zanima. To je stvar Crkve i neka oni to sami rasčiste i objašnjavaju svojim vernicima.

Nas zanima gradska manifestacija „Dužijanca 2011.“

Objavio je Davor Dulić, sa grčkog mora, da je potrošio „samo“ 12,5 miliona, a mi znamo da je grad odobrio tri miliona.

Zahtevamo da se objavi ko je dao novac, na koje račune je uplaćivan, na čega je trošen, ko je donosio odluke o tome i ko je potpisivao račune.

Zahtevamo da se objavi iz kojih je izvora plaćen dug za „Hrvatski kulturni centar“,, koji je samo za struju u iznosio oko 800.000,00 dinara, a znamo da je po odluci gradonačelnika HKC bio i nosilac aktivnosti za „Dužijancu 2011“.

Pitamo, da li će nekoj od nadležnih institucija, kako kažu nezavisnih od uticaja vladajuće stranke, pasti na pamet da prekontrolišu poslovanje ovog udruženja, a što je već traženo od strane DSHV?

Savez bačkih Bunjevaca pozdravlja iznete stavove Katoličke Biskupije, koji doprinose da se uoči popisa racionalno razmišlja i omogući slobodno izjašnjavanje svih katolika o svojoj verskoj a i nacionalnoj pripadnosti.

Nadamo se i očekujemo da će ovi stavovi uticati da pojedini svećenici Katoličke crkve u Subotici prestanu sa kroatizacijom Bunjevaca. Očekujemo da će doći dan kada će i Hrvati i Bunjevci i svi drugi građani katoličke veroispovesti, moći ravnopravno da iskazuju i uživaju svoja verska osećanja u svakom pogledu, a naročito u pogledu jezika kojim govore.

Savez bačkih Bunjevaca poziva sve Bunjevce da se na predstojećem popisu slobodno izjasne o svojoj nacionalnoj i verskoj pripadnosti.

Predsednik Saveza bačkih Bunjevaca          

Mirko Bajić                                  

Visti u novinama, na radiju, TV i Internetu

  Svečano, ko što i priliči, 15. septembra je proslavljen šesti rođendan „Bunjevački novina“. U prostorijama Bunjevačke matice svečanost je započela pismom Ženske pivačke grupe „Varošanke“ iz Sombora, koje su bile pravo osveženje na bunjevačkim manifestacijama. Okupljenoj čeljadi obratio se Mirko Bajić, direktor Novinsko izdavačke ustanove Bunjevački informativni centar. Čestitajuć šestu godišnjicu svima koji su radili i rade na novinama, on je kazo da je Bunjevački nacionalni savit osnovo BIC, u okviru kojeg izlaze novine, prija sveg, sa zadatkom da informiše na bunjevačkom jeziku. On je podsitio da su „Bunjevačke novine“ izlazile i prija, al da je ovo prvi put da one izlaze u kontinuitetu sa obezbiđenom finansijskom podrškom od strane Pokrajinske vlade ko glasilo nacionalne manjine.

Potom je uslidio dokumentarni film-čestitaka u kojem je Milorad Đurić, pokrajinski sekretar za kulturu i informisanje. Izmed ostalog, kazo je da se Pokrajina trudi obezbidit uslove za informisanje svim nacionalnim zajednicama na njevom jeziku. O poboljšanju uslova je kazo da oni zavise od sridstava na koje oni ne mogu uticat. Al Pokrajina i ovaj sekretarijat podražavaje prava manjina na različitost, i to da se svaka manjina ostvariva kroz svoju različitost.

Posli ove čestitke uslidio je kraći dokumentrani film o istorijatu „Bunjevački novina“.

Kako je kazano, koreni informisanja na bunjevačkom iđu do 1870. godine kad je svećenik Ivan Antunović u Kaloči pokrenio „Bunejvačko šokačke novine“, sa željom da se očuva jezik i nacionalna svist u vrime kad su Bunjevci bili pritisnuti madžarizacijom. Tek 1993. godine Bunjevačko šokačka stranka počela je izdavat „Bunjevačko šokačke novine“ sa urednikom Nikolom Babićom, i on je izlazio oko godinu dana. Godine 1996. ponovo počinju da izlaze, al samo ko „Bunjevačke novine“ jel su se Šokci, nažalost, utopili u hrvatski narod. List uređiva Tomislav Ilanković , a zatim Slobodan Vujković i one izlaze sve do 2001. godine. Tek prija šest godina Bunjevački nacionalni savit posli svog osnivanja, osniva i BIC (Bunjevački informativni centar), koji počinje s izdavanjom ovi sadašnji „Bunjevački novina“ nuz finansijsku podršku Pokrajinske vlade. One izlaze na 32 strane i pišu o istoriji Bunjevaca, grbovima, objavljuju pripovitke i dilove romana koji su pisali o bunjevačkom svitu, o svim događanjima koja se tiču Bunjevaca i koje Bunjevci organizuju, o tom kako rade bunjevačke institucije, o životima naši Bunjevaca, o njevim sićanjima na ditinjstvo, običaje, škulovanje i još tušta kojičega.

U filmu je mr Suzana Kujundžić Ostojić, glavni i odgovorni urednik „Bunjevački novina“, posebno istakla ko vridnu tekovinu novina – dičji list „Tandrčak“. „On je pokrenio pravu lavinu kreativnosti, noviteta, a poslidnji med njima je CD „Tandrčak vam divani“ di su dica i odrasli čitali pismice i pripovitke, koje će bit pomoćno sridstvo u izbornoj nastavi Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture, al i još jedan stepenik ka standardizaciji bunjevačkog jezika. Kako je kazala mr Kujundžić Ostojić, „Bunjevačke novine“ su prošle i dobre i manje dobre faze koje su pratile bunjevačke institucije, al danas iđu putom profesionalnog medija sa stručnim, mladim ljudima“.

Mirko Bajić je istako da se informisanje na bunjevačkom razvija i da danas imamo nediljnu radio emisiju, ko i dvonidiljnu TV emisju „Spektar“ na RTV Novi Sad. Pored tog, sve informacije se plasiraje na Internetu na sajtu www.bunjevci.net, što je posebno interesantno za građane jel misečno ima priko osam iljada positilaca na ovom sajtu.

Zatim je uslidila i promocija CD-a „Tandrčak vam divani“, u kojoj su učenici i uživo recitovali, Ivana Bešlić, Marijana Francišković i Aleksandar Rukavina, što je publika srdačno pozdravila.

„Varošanke“ su otvorile i zatvorile ovu svečanost. Rođendan ne bi bio rođendan da nije bilo torte. Bila je poveća plavo-bila i svi su je probali, nuz piće i divan.

Temelj tamburaškoj muziki

  Ko i prithodne tri godine, Dani bunjevačke kulture u Bajmoku započeli su u petak uveče, 26. avgusta, premijerom dokumentarnog filma o bunjevačkim velikanima. Ovaj put smo vidili dokumentarac o čuvenom tamburašu i kompozitoru Peri Tumbas Haji pod nazivom „Temelji tamburice na turskoj kaldrmi”. Naslov je reditelj filma Miroslav Antelj izvuko iz riči Zvonka Bogdana, jednog od glavni pripovidača u filmu, koji je lično znao Haju i kraće vrime radio š njim, i koji smatra da je Hajo zaista postavio temelje ovdašnjoj tamburaškoj muziki. A ono „turska kaldrma”  upotribio je ko sićanje na svog didu Franju koji je postavljo tursku kaldrmu na koju je posli moglo svašta da se gradi toliko je bila čvrsta.

   Premijera se odigrala u sali KPD „Jedinstvo-Eđšeg” prid lipim brojom positilaca i nuz dosta gostivi koji su posebno pozdravljeni. A to su dr Josip Stantić, učenik Pere Tumbas Haje, muzičar i kompozitor, osnivač orkestra „Sledbenici Pere Tumbas Haje”, i koji je pripovido u filmu o svom učitelju; Nikola Babić, potpridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita, mr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnik Izvršnog odbora BNS, Mirko Bajić, direktor Novinsko izdavačke ustanove BIC, pridstavnici Bunjevačke matice, Bunjevačkog kulturnog centra „Tavankut”, KUD„Bunjevka”, KUD „Aleksandrovo”, BKC Subotica, UG „Bunjevačko kolo” iz Sombora, KPD „Jedinstvo - Eđšeg”, KUD „Doža Đerđ” i domaćini BKC „Bajmok”, organizator ove manifestacije.

   Kroz film Antelj nas je približio Haji i saopštio nam da je to bio velik muzičar i kompozitor, al i čuvar bunjevačke tamburaške muzike. On je bio jedan od ritko škulovani tamburaša, čito je note i zapisivo muziku. Bio je zdravo vridan i ozbiljan muzičar, uvik elegantan, a svi su u filmu a i posli u divanu istakli njegov poseban uspih i priznanje koje je doživio na festivalu u engleskom mistu Langolen, di su Subotičani, muzika i folklor, pedeseti godina doživili velike trenutke, sa kojeg smo u filmu vidili mali dokumentarni zapis.

   Zvonko Bogdan ga u filmu meće oma pored Carevca, i ističe ji ko dvojicu velikana isprid svog vrimena čerez čega su bili nesvaćeni. Dužnost nam je, kazo je Bogdan, da sačuvamo Mocarta i Baha, al i Carevca i Haju.

 Na premijeri o Haji su divanili Zvonko Bogdan, dr Josip Stantić, Miroslav Antelj, Mijo Mandić koji je najviše divanio o značaju Haje ko pripadnika bunjevačke kulture. Dr Stantić je kazo kako je 18 godina sarađivo s Hajom, od tog 10 intenzivno jel se posli dao na studije, a da mu je Hajo osto u uspomini ko uglađen gospodin, koji nikad nije povisio ton na svoje muzičare, a opsovo nikad.

   Branko Pokornić, pridsidnik BKC „Bajmok”, pridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita i producent ovog dokumentarnog filma, je u obraćanju publiki naglasio kako je ovo zapravo obilužavanje 120 godina od rođenja Pere Tumbas Haje, da je on velikan bunjevačke kulture i ko taki je našo svoje misto i u ovoj seriji dokumentarca. Da podsitimo, prvo je napravljen dokumentarni film o Ivanu Sariću, pa o Ani Bešlić, a prošle godine o generalu Đuri Duliću.

   Premijeru su ulipšali muzički trenuci u kojem su nastupili tamburaški orkestar „Sledbenici Pere Tumbas Haje”, tamburaški orkestar „Boemi” i folklorci Bunjevačkog kulturnog centra „Tavankut”, ko i soilistkinja Tamara Babić.

   U drugom dilu programa još jedna promocija – izašo je peti broj Festivalskog biltena „Bunjevačka ila” u izdanju domaćina , koji je uredila mr Suzana Kujundžić Ostojić. I ovaj peti broj je kvalitetno štampan u boji i sadrži ila koja će pomoć naročito mlađim redušama u pripravljanju ila, pogotovo oni pomalo zaboravljeni.

   To veče, otvaranje „Dana bunjevačke kulture” završeno je dobrom tradicijom domaćina – moderno kazano koktelom, a zapravo ponudom zalogaja iz bogate bunjevačke kujne: tarana, makom tisto, gumboci sa šljivama, uzlivanca, zaprženi gumboci, šunka, žmare, hurka, kobasica, prisnac, pita sa sirom, sa jabukama, makom pogača…

E. B.