Saopštenja i konferencije

Konferencije

Održana konferencija za novinare SBB-a

Ponediljak, 03.10.2016. 11:30

Na konferenciji za medije održanoj u petak, 30. septembra, pridsidnik Saveza bački Bunjevaca izno je pridlog da se uputi inicijativa Skupštini AP Vojvodine da donese Zaključak, kojim će se konstatovati da je akt u formi naredbe, koji je utvrdio GNOOV (Glavni narodno-oslobodilački odbor Vojvodine) u Novom Sadu, 14. maja 1945. pod brojem 1040/1945, bio akt nasilne asimilacije i diskriminacije prema Bunjevcima, i akt protivan ljudskim pravima i slobodama.

Razlog za donošenje takvog zaključka je u sledećem:

SBB logoNavedeni akt – naredba primenjen je u potpunosti, i svi građani tadašnje države izjašnjeni ko Bunjevci, nasilno su preimenovani u Hrvate što je zvanično uspostavljeno u ličnoj dokumentaciji i primenjivano u državnoj administraciji i statistici (legitimacije, birački spiskovi, putne objave i razni drugi spiskovi po narodnosti). Ovaj akt je primenjivan sve do raspada bivše SFRJ, a Bunjevci su mogli da se lično izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti tek na popisu 1991. godine u SR Jugoslaviji, ali pod klauzulom ostali. Bunjevci su ostvarili pravo da se deklarišu kao autohtona nacionalna manjina nakon donošenja Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, i to pravo danas u Republici Srbiji ostvaruje 16706 Bunjevaca izjašnjeni na poslednjem popisu, a koji su saglasno Zakonu izabrali i formirali Nacionalni savit (prvi saziv Nacionalnog savita formiran je 2003. godine).

Događa se, međutim, da se Bunjevcima pravo na lično izjašnjenje i pravo na identifikaciju kao autohtone nacionalne manjine u Republici Srbiji, i danas osporava. Da se Bunjevci nazivaju „bunjevački Hrvati“, „Hrvati-Bunjevci“ i slično, i da se navodi kako između Republike Srbije i Republike Hrvatske postoji „takozvano bunjevačko pitanje“ (izveštaj o sprovođenju bilaterarnog sporazuma Srbije i Hrvatske, Centar za regionalizam Novi Sad 2016, autor Darko Baštovanović – društveno politički kocept – citat: „Odnose između dve države opterećuje tzv. bunjevačko pitanje“).

Ogromna nepravda i nacionalna tragedija, koja je primenom navedenog akta učinjena Bunjevcima, nije ugušila svest kod Bunjevaca o svojoj nacionalnoj pripadnosti, jeziku, kulturi, običajima, i Bunjevci se danas u Republici Srbiji slobodno izjašnjavaju i organizuju kao autohtona nacionalna manjina.

Nedopustivo je stoga, da se na temelju sramnog akta iz 1945. godine, i danas pravo na lično izjašnjenje o nacionalnoj pripadnosti Bunjevcima osporava, i da se optužuje Republika Srbija da omogućuje organizovanje „grupe građana koji su Bunjevci, a neće da budu Hrvati“ i da tako deli hrvatski korpus u Srbiji, što se u javnosti često navodi od strane politički i kulturni pridstavnika Hrvata u Srbiji i danas.

Donošenjem Zaključka kako je pridloženo, konstatovalo bi se da je akt koji je naveden, bio akt nasilne asimilacije, diskriminacije i akt nepoštovanja ljudski prava, i da je osporavanje prava Bunjevcima na lično izjašnjenje o svojoj nacionalnoj pripadnosti nedopustivo.

S obzirom da ova tema prevazilazi okvire samo delovanja stranke, predlažemo da inicijativu Skupštini APV uputi Nacionalni savit, zaključio je na kraju konferencije Mirko Bajić, pridsidnik SBB-a.

 

VIDEO PRILOG BUNJEVAČKOG MEDIA CENTRA

 

 

Interno saopštenje

SKUPŠTINI BUNJEVAČKE MATICE

Srida, 29.06.2016. 10:45

Problem očigledno postoji: u Bunjevačkoj matici postoje organizacioni i finansijski problemi, a u javnosti se vodi neargumentovana polemika.

Rešenje postoji: primenit davno potpisani Sporazum, na način koji se ozbiljnom i detaljnom analizom utvrdi ko najbolji, i radit dalje zajedno.

Jedini put: ponašat se odgovorno!

Nedopustivo je da se bilo koja organizacija koja ima obavezu da se bavi očuvanjem i nigovanjem kulture i jezika u bunjevačkoj zajednici ponaša ko da Nacionalni savit ne postoji, osim kad tribaju novci.

Bunjevačka matica mora dilovati na principima zbog koji je osnovana, i ne mož postojat ko paralelna organizacija Nacionalnom savitu mimo utvrđene strategije. Suviše smo mala i još uvik nedovoljno izgrađena nacionalna zajednica da bi to dozvolili i da bi se dilili.

Nacionalni savit nije paradržavna ustanova, a to nisu ni ustanove koje je po zakonu formirao Nacionalni savit, kako u javnosti pridstavlja pridsidnik Bunjevačke matice. Nacionalni savit jeste zakonom utvrđena ustanova putem koje se sprovodi samouprava u oblastima obrazovanja, kulture, jezika i obavištavanja, i sve druge organizacije, bilo da su uspostavljene ko Ustanove il ko Udruženja, obavezne su da sprovode utvrđenu politiku i strategiju u ovim oblastima koju je utvrdio Nacionalni savit, ako su zaista dio bunjevačkog nacionalnog korpusa.

Prid Skupštinom Bunjevačke matice je izbor: nastavit putom koji vodi u organizacioni i finansijski kolaps i beskonačne rasprave, il krenit drugim putom i uspostavit nove odnose. Na tom putu Nacionalni savit je tačka oslonca.

Krajnje je neodgovorno to što pridsidnik Bunjevačke matice ne informiše Skupštinu bunjevačke matice o stavovima Nacionalnog savita, i što uporno očigledne probleme u javnosti prinosi na lične odnose.

Zbog odsustva pridsidnice Nacionalnog savita, ko pridsidnik Izvršnog odbora Nacionalnog savita spreman sam da obrazložim stavove Nacionalnog savita i da se na taj način usmerimo ka rešenjima.

Očekujem poziv da ko zvaničan pridstavnik Nacionalnog savita budem pozvan na Skupštinu Bunjevačke matice.

Pridsidnik IO BNS

Mirko Bajić     

 

Grb BNS

 

 

Savez bačkih Bunjevaca

Saopštenje

Utorak, 21.06.2016. 14:15

Pozdravljamo potpisivanje Deklaracije o unapređenju odnosa između Republike Srbije i Republike Hrvatske. Deklaracija je dokaz ispravnosti politike koju vodi Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka.

SBB  logo   Činjenica da se pitanja prava nacionalnih manjina – srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Republici Srbiji, u Deklaraciji vezuju za bilaterarni sporazum iz 2004. i Okvirnu konvenciju Saveta Evrope iz 1994. godine, konačno otklanja sve insinuacije i osporavanje prava Bunjevcima na autohtonost. Na osnovu ovih dokumenata ne postoji ni jedan osnov da se Bunjevcima osporava pravo na lično izjašnjenje o svojoj nacionalnoj pripadnosti i mi očekujemo da se to ubuduće poštuje.

   Pozdravljamo iskazana nastojanja da se hrvatskoj manjini pomogne, naročito u oblasti informisanja i kulture, ali istovremeno ukazujemo da je neophodno da se organi Republike Srbije, AP Vojvodine i lokalnih samouprava, na potpuno isti način odnose prema svim nacionalnim manjinama. Treba obezbediti sredstva za „Hrvatsku riječ“, ali na istim principima treba obezbediti sredstva i za „Magyar szó“, „Hét nap“, „Libertatea“, „Ruske slovo“, „Bunjevačke novine“... , odnosno pisane medije svih nacionalnih manjina. Drugim rečima, Republika Srbija, na svim nivoima vlasti, mora voditi ujednačenu politiku prema ostvarivanju prava svih nacionalnih manjina, pri čemu ne može posebno izdvajati ili favorizovati bilo koju nacionalnu manjinu, pa ni hrvatsku.

   Istovremeno, ukazujemo na licemeran stav Tomislava Žigmanova predsednika DSHV, koji je stao iza leđa Aleksandra Vučića sa zahtevima za rešavanje problema hrvatske manjine, a na izborima je išao protiv politike koju vodi Srpska napredna stranka, napadajući tu politiku na najvulgarniji način. Treba pitati Tomislava Žigmanova zašto nije probleme hrvatske manjine rešavao sa svojim prijateljima, Borisom Tadićem, Bojanom Pajtićem i Demokratskom strankom, dok je sa njima više od decenije bio zajedno u vlasti, a sa kojima je i danas u političkom zagrljaju.