Društvo, kultura, umitnost

U Bajmoku otvorena XI izložba „Zlatne ruke Bajmoka“

Zlatne, i vridne ruke

 IMG 7190

 

   Već više od decenije Bajmok održava tradiciju izložbi narodni rukotvorina, a meštani su već navikli da je kraj juna rezervisan upravo za izložbu koju zajedno organizuju Bunjevački kulturni centar „Bajmok“, Kulturno prosvetno društvo „Jedinstvo-Eđšeg“ i Mađarsko kulturno društvo „Doža Đerđ“, pa je 26. juna u prostorijama Mesne zajednice „Bajmok“ upriličeno otvaranje XI izložbe „Zlatne ruke Bajmoka“, koja je za positioce ostala otvorena do prvog jula. Na ovogodišnjoj izložbi su se mogli vidit eksponati, koji su već karakteristični za Bajmok, a pored tog bilo je niki noviteta. Po prvi put, na izložbi „Zlatne ruke Bajmoka“, pojavili su se i radovi od kovanog gvožđa, a gotovo svi eskponati mogli su i da se kupe.

   Po ričima pridsidnika BKC „Bajmok“, Branka Pokornića, ni ove godine nije manjkalo ni izlagača ni eksponata, koji su pristigli iz Subotice, Tavankuta, Pačira, Male Bosne, Kaponje i naravno Bajmoka. Med više od 100 ekponata urađeni od strane priko 40 izlagača moglo se vidit bogatstvo kreativnost, počev od svi tehnika veza, čipki, radova od vune, metala, kovanog gvožđa, drveta, pruća, cakla, ko i slika koje su rađene u nikoliko tehnika.

   Krajom juna u Bajmoku se svake godine održava i Smotra folklora, ove godine po 51. put, a upravo ova smotra pridstavlja i najstariju smotru folklora, a kako su i dica koja uče bunjevački govor s elementima nacionalne kulture, najvećim dilom uključeni u folklorne aktivnost i kako je škulska godina završena, otvaranju izložbe prisustvovale su dvi učenice, Adrijana Sakač i Josipa Horvat, koje su u ime svoji drugara pokazale sve ono što su dica priko godine naučila. Njeva učiteljica, Svetlana Mormer, pokazala nam je i kutak naminjen upravo dici, koji sadrži dičije radove. U ovom kutku svoje misto našle su čestitke od slame, kućica od slame pokrivena trskom, lutka – Bunjevka u bilom šlingu, a svoje misto našo je tu i nakit od slame, poput narukvica i prstenja koje su takođe opravila dica.

   XI izložbu „Zlatne ruke Bajmok“ otvorio je Apolon Savanov, pridstavnik Bunjevačkog kulturog centra „Tavankut“ i pridstavnik Grčkog kulturnog udruženja „Sloga“, koji je tom prilikom organizatorima poželio još tušta uspišni izložbi narodni rukotvorina.

 

Kliknite na fotografiju da biste je uvećali

 

U Bunjevačkoj matici održana istorijska tribina o porodici Sučić

Dio istorije subotički kapetana i dolazak Franjevaca

 IMG 7173

 

   Pored ostali manifestacija u organizaciji Bunjevačke matice, nalazi se i manifestacija Večeri utorkom, koja je 25. juna bila ispunjena istorijskom temom. Divanilo se o porodici Sučić i to u onom dilu prostora etnogeneze Bunjevaca, di je Transbunija ili Zahumlje, odnosno knjaževina Poljica. Na tom području jedan dio porodice Sučić, koji su bili vojvode i knezovi, su zdravo značajni i ko ratnici. Pridavač na ovu temu bio je Mijo Mandić, inače istraživač istorije Bunjevaca.

   Na tribini su učešće uzeli i Tamburaški orkestar „Tumbas Pere Haje“, nuz pratnju solistkinje Tamare Babić, dok su Stela Bukvić i Nela Ivić čitale groktalicu pod nazivom „Ženidba kapetana Vidaka“.

   Porodica Sučić poriklom je iz Bosne, a spominje se još 1400. godine, kad su se bižeći od Turaka sklonili u područja Livna i Duvna, koja se nalaze u blizini knjaževine Poljica. Svi ti prostori u to vrime bili su organizovani ko knjaževine, najviše u svrhu odbrane od Turaka, isto ko što je Austrija stvarala krajove za borbu protiv Turaka, tako je i Venecija i Mletačka republika stvarala svoje provincije, a provincija di su se nalazili Sučići zvala se knjaževina Poljica.

   Po ričima pridavača, Mije Mandića, ima pouzdani podataka da su baš ti Sučići 1670. godine došli i u ove krajove, odnosno prid kulu, kako se onda zvala il utvrđeni grad Suboticu. Oni su se tad uselili u tvrđavu i to zajedno s ostalim kapetanima, Vujevićima, Kaićima...i zadržali su se na ovim prostorima skoro 30 godina, braneći i ove krajeve od Turaka. U utvrđenu kulu zajedno s plemićkim ratnim porodicama su došli i Franjevci. Oni su unutar zidina tvrđave služili i božju službu i to na ilirskom jeziku, odnosno štokavsko-ikavskom govoru, što zapravo potvrđiva da se radi o Bunjevcima.

- To je značajno, jer ima niki teorija da su Bunjevci i ti kapetani, ko i somborski kapetani Markovići, Vidakovići, Vujevići bili pravoslavne viroispovisti, al to nije tačno, jer su oni bili rimokatoličke vire, što dokazuju i Franjevci koji su došli zajedno s njima, ističe Mijo Mandić.

   Ko jedna od kapetanski porodica, Sučići su zdravo značajni, jel su dali 9 Sučića, a od tog tri značajna kapetana, a u periodu od 30 godina oni su bili kapetani odnosno komandanti i uvik su imali naoružanu vojsku, koja bi bila spremna za pohod protiv Turaka. Kasnije, 1743. godine kad pristaje vojna militarija, odnosno milicija vojne granice i kad je ona rasformirana, jedan dio Sučića se uključio u civilne vlasti, što je dokaz koliko je ta porodica dala i kapetana i vojnika, a kasnije i ljudi u upravi civilne vlasti. U toj vlasti učesvovali su i kapetani, koji su po zaslugi dobili grbovnicu, zemlju, posede, i time su imali značajan uticaj, a pridstavljali su i određen ekonomski faktor, a ko plemići bili su dio građanske vlasti.

   Jedan od načina da se podsitimo na značaj pojedini porodica, koji su u ono vrime branili ove krajeve od Turaka su i istorijske tribine. Upravo i tribina o porodici Sučić pridstvalja osvrtanje na slavnu počast svi kapetana, a posebno Sučića, koji su komandovali samo u Subotici,a upravo oni su bili najznačajniji u tri utvrđena grada, Baji, Somboru i Subotici. Ova tri grada, odnosno Bajski trokut, bila su zdravo zanačajna u to vrime, u vojnoj militariji ili graničarskoj miliciji, koja je formirana od strane Beča i koja je služila za potribe odbrane od Turaka.

Podataka o kapetanskim porodicama, a izmed ostali i o porodici Sučić, ima dosta, međutim danas živi potomaka više nema.

- Subotički Sučići iz Bajskog trokuta su izumrli. Ima Sučića, al pravoslavaca. Međutim, rimokatolika Sučića danas ima još u području Dalmatinske Zagore, iznad Omiša, di je kadgod bila knjaževina Poljica, te okolina Duvna, dodaje na kraju Mijo Mandić, pridavač na istorijskoj tribini o porodici Sučić i istraživač istorije Bunjevaca.

 

 Kliknite na fotografiju da biste je uvećali

 

Etnografski muzej

Pridstavljena Lista nematerijalnog kulturnog nasliđa

 Etnografski muzej 1

   Na poziv Etnografskog muzeja u Beogradu i Nacionalnog komiteta za nematerijalno kulturno nasliđe Republike Srbije, pridstavnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, Nevenka Bašić Palković, kustos i bibliotekar savitnik, rado se odazvala na sastanak održan u Etnografskom muzeju u Beogradu, 7. juna. Ko članica Komisije za zaštitu kulturne baštine Bunjevaca, koja je formirana u okviru Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, prisustvovala je pridstavljanju elemenata nematerijalnog kulturnog nasliđa i uručenju dokumenata o prvom upisu u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasliđa Republike Srbije. Listu elemenata nematerijalnog kulturnog nasliđa na kojoj se nalazi 27 elemenata, usvojio je Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasleđe, 18. juna 2012. godine. Na ovoj listi nalaze se nematerijalne kulturne vridnosti ko što su: krsna slava, Đurđevdanski obred, pirotsko ćilimarstvo, klesarski zanat, kosovski vez, pevanje uz gusle, kolo, sviranje na gajdama, naivno slikarstvo Slovaka, Vukov sabor, ojkača, čuvanje Hristovog groba, zlakuska lončarija, frulaška praksa, groktalice itd. Nike od ovi kulturni vridnosti pridložilo je više pridlagača i svi koji su uredno priložili dokumentaciju, upisani su ko subjekti koji će se i dalje starat o zaštiti upisani elemenata na Listi nematerijalnog kulturnog nasliđa.

 Na ovom svečanom pridstavljanju, Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasliđe Republike Srbije uputio je poziv za dostavljanje novi pridloga za drugi ciklus upisa na Listu nematerijalnog kulturnog nasliđa, uz odgovarajuću popratnu dokumentaciju. Ovo je lipa prilika da  Bunjevci dostave listu svoji pridloga za upis, jer dosad nije poslat nijedan spisak, a zna se da triba da zaštitimo kompletno bunjevačko kulturno nasliđe, jer je podložno nestajanju i zaboravu, ko i svojatanju.

 Samo da podsitimo, Narodna skupština Republike Srbije ratifikovala je Konvenciju o očuvanju nematerijalnog kulturnog nasliđa 5. maja 2010. god. Istog dana ratifikovana je i Okvirna konvencija Savita Evrope o vridnosti kulturnog nasliđa za društvo. Centar, odnosno Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasliđe formiran je pri Etnografskom muzeju u Beogradu, a njegov pridsidnik je Saša Srećković, muzejski savitnik.

 

Etnografski muzej 2Etnografski muzej 3

 

 
Još članaka...