Održan VI Festival bunjevački nacionalni ila

ODRŽAN VI FESTIVAL BUNJEVAČKI NACIONALNI ILA

I po rani se Bunjevci poznadu

„Današnja manifestacija pokaziva koliko su Bunjevci posvećenji očuvanju i nigovanju svoji tradicionalni vridnosti. Sa zadovoljstvom ističem da je važno što Bunjevci mogu divanit, igrat i pivat na svom jeziku, što mogu nigovat svoju kulturu, tradiciju i čuvena ila.“ Bile su riči Šandora Egerešija, pridsidnika Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, na otvaranju ovogodišnjeg Festivala

ilo01

   U okviru Bunjevački dana kulture, Bajmok 2011., u subotu 27.avgusta održan je VI Festival bunjevački nacionalni ila, koji je ko i prijašnji godina organizovo Bunjevački kulturni centar iz Bajmoka. Na ovogodišnjem Festivalu učestvovalo je priko četrdeset učesnika koji su se prisutnima pridstavili s priko sedamdeset fela ila. Bilo ji je sa sviju strana, ne samo iz Subotice i okoline, već i iz Madžarske i cile Vojvodine. Od ranog jutra Bajmok je mrišio na bunjevačku ranu, koju su vridne reduše nastavile. Svake godine organizator se potrudi da na Festivalu učestvuju i druge nacionalne manjine s njevom kujnom. Ove godine to su bile ukrajinska i grčka nacionalna manjina, koji su na svojstven način pokazali lipotu njeve rane. Redovni učesnici bajmočki bunjevački dana su i pripadnici mađarske nacionalne manjine. Učešće u pripravljanju ila uzela su i dica osnovni škula koja iđu na bunjevački govor s elementima nacionalne kulture. Tako su oni zajedno sa svojim učiteljicama pokazali da Bunjevaci nemaje čega da se boje kad je u pitanju očuvanje onog na čem smo svi mi odrasli, u šta su se uvirili i pridstavnici bunjevački institucija koji su bili prisutni na Festivalu. Ko i prijašnji godina svi koji su došli, mogli su obalazeći kuvarice i reduše da vide kako se koje ilo sprema, šta sve iđe u njeg i ono što je najvažnije mogli su to i koštat kad se zgotovilo.

Prija zvaničnog početka programa, na karucama su stigli i gosti, med kojima su bili Šandor Egereši, pridsidnik Skupštine Autonomsne Pokrajine Vojvodine, prof. dr Branislava Belić, podpridsidnik Skupštine APV, Slobodan Vojinović, zaminik pokrajinskog sekretara za privredu i Slavko Parać, pridsidnik Skupštine Subotice. Redovni gost ovog događaja je i Jene Maglai, pridsidnik Skuštine mesne zajednice Bajmok. Prisutnima se najprija obratio Branko Pokornić, koji je ovog puta bio u dvostrukoj ulogi, ko pridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita i BKC iz Bajmoka, u svojem izlaganju istako da se organizatori trude da iz godine u godinu iz zaborava izvuku sve ono što su naše majke i mame spravljale i na čemu je bunjevački narod opsto.

Prilika je da se ovako štogod mladim naraštajima pokaže, da na neki način prinesemo ono što su nama naši stari prineli i da ova tradicija očuvanja identiteta bunjevačkog naroda i opstane na ovim prostorima.“ - kazo je još Pokornić.

Bajmočane, al i sve ostale zvanice i posetitelje u ime grada pozdravio je Slavko Parać, a ovog puta Festival je otvorio Šandor Egereši, koji je na sveopšte iznenađenje prisutni divanio na bunjevačkom i tako pokazo poštivanje organizatoru i Bunjevcima. Iz njegovog govora smo izdvojili.

Vojvodina ne bi bila to što jeste da nije vas Bunjevaca, s tako bogatom istorijom, kulturom, običajima i tako bogatim kulturnim nasleđem. Posebnost Bunjevaca utkana je u ovo naše podneblje svojom lipotom običaja, vršidbe, žita i kruva teškog rada. Danas smo se okupili da učestvujemo i podržimo tradicionalnu manifestaciju bunjevački ila. Tradicijom ne mogu svi da se ponose, ali Bunjevci koji su utkali svoje ljudske vridnosti u dugu istoriju ovog mista, to svakako mogu. Današnja manifestacija pokazuje koliko su Bunjevci posvećenji očuvanju i nigovanju svoji tradicionalni vridnosti. Ja sa zadovoljstvom ističem da je važno što Bunjevci mogu divanit, igrat i pivat na svom jeziku, što mogu nigovat svoju kulturu, tradiciju i čuvena ila. I kako je Vojvodina divan primer suživota ovdašnji naroda u duhu tolerancije, saradnje i međusobnog poštovanja i uvažavanja, Bunjevci tom itekako doprinose. Ne smim zaboravit, tu gde zajedno živimo i koliko se međusobno poznajemo, toliko će nas oplemeniti kulturno i istorijsko bogatstvo prostora na kojem živimo. To je naša Vojvodina. Želim vam i ove godine mnogo zadovoljstva i uspiha na takmičenju i spravljanju ila, a svima želim i ličnu sriću.

Svega za koštanje

   Bunjevačka ila bila su najzastupljenija na ovom Festivalu, al pored nji mogla su se vidit i ona ila za koja svi znaju, al ne znaju da su ona tradicionalna bunjevačka. Od slanog priko slatkog, kuvanog i pečenog, poznatog i nepoznatog. Pravili se fanci, mutila uzlivanca, pekle palačinte i pogače, kuvali paprikaši, s kupusom, krumpirom, valjuščima, taranom. Ko je tio, mogo je sve to i još koji šta koštat. Somborci su nam pokazali kako izgleda svatovska užna, gazdačka, prava. Kuvali se papci u kotlu, pra šećerom posipali listići. Sve je prošlo kako sliduje kad je ilo u pitanju, a bilo je i igre kojom su se pridstavili mlađi folklorci Bunjevačkog kulturnog centra „Tavankut“. Da gosti ne ostanu ni gladni ni žedni pobrinili su se organizatori i kuvari.

Mladi kuvali ila svoji nana

   Svake godine na Festivalu učešće uzmu i dica koja vridno sa svojim učiteljicama u okviru nastavnog predmeta Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture uče spravljat i bunjevačka ila i na taj način nauče štogod više o Bunjevcima. Ove godine to su bila dica bajmočke i tavankutske osnovne škule. Isprid bajmočke dice divanila je njeva drugarica Dejna Gunić, o tom šta kuvaje i kako se to kuva.

Danas smo spremili paradičkom čorbe i prisnac“, a onda nam potanko objasnila recept.

Učiteljica Svetlana Mormer je kazala da je zadovoljna svojim đacima, koji su po prvi put samostalno kuvali i dobro se pokazali.

Astal pored bio je rezervisan za dicu iz Tavankuta, kojima ovako štogod više nije nepoznanica. Odluka o tom šta će se kuvat pala je na gomboce. A o kakim gombocima je rič kazala je njeva učiteljica, Mirjana Savanov:

Prošle godine smo pravili nasuvo s krumpirom i makom, a ove godine eto pravimo gomboce s pekmezom od crni šljiva, popržene gomboce i one omiljene dici, gomboce s čokoladom. Ovo što smo mi danas ode radili je samo prikaz na jedan način, kako mož čas bunjevačkog da se organizuje. Mi smo danas učestvovali na Festivalu, al je ovo ujedno bila i nika vrsta časa di smo dicu upoznali s elementima trdicionalne bunjevačke kujne.

Najstarije ilo

   Znamo da su Bunjevci kadgod dobro znali cinit ranu, poštivali su dane, pa se po rani i dan pozno. Znalo se i šta se pripravlja za ručak, šta za užnu i za večeru. Jedno od ila koje se često pripravljalo za ručak je i pokljukuša, koja je ove godine bila najstarije ilo na Festivalu. Pokljukušu je za goste spremila Magdolna Vuković iz Male Bosne.

Obično smo ko dica pokljukušu ili za ručak. Nama je to mama izjutra pravila od vode, brašna i soli. Od tog se ispeče tanko tisto, pa kad se ipeče onda se to jel je zdravo tvrdo, još malo provre. Kad se skuva, ako nema drugog onda se malo omasti i zamriši bilim lukom. Ovo danas je spremljeno s divenicom, jel je uvik dobro došlo kad malo zamriši na meso. Kako sam od moji naučila, tako sam i danas spremila.

Tarana za sve

   Na samom ulazu Festivala, reduše su se paštrile da za sve ima zadosta rane. Za uvik traženu taranu, koja je po svemu sudeći postala nika vrsta glavnog ila ovog događaja, vridne ruke pripravile su dvadest pet kila tarane, za koju su od ranog jutra počele pripravljat sve što još triba, da bi uspila i bila onaka kaka triba da bude.

Skuvali smo dvi velike laboške. Prvo smo isickale luk, zapržile s krumpirom, metnili sitne paprike, a malo posli smo nalili vodu i metnili taranu. Ko i uvik, nasikle smo fajin divence, koju smo kuvale zajedno s taranom. Polagano smo nadolivali vode kako se tarana kuvala, jel je uvik bolja kad je malo riđa neg zdravo gusta. Pokojna Kata Tikvicki i ja smo sve dosad zajedno pravile taranu. Tribalo nam je dobra četri dana da napravimo ovoliko tarane za Festival. Tribalo se dobrim naradit za taranu, jel zdravo tušta triba i radit, a i vrime mora poslužit, da se tarana polagano suši.“ - kazala je Poljaković Emera s Dikanovca u Tavankutu.

Štogod drugčije

   Po prvi put na Festivalu ila učestvovale su ukrajinska i grčka nacionalna manjina, koji su svojim ilima zaokupljali pažnju prisutni. Za Ukrajince je kaže svit karakteristično da šest dana idu krumpir,a sedmi dan ga motaje u tisto. Da je to tako uvirili smo se i sami a na njevom astalu mogla se vidit tradicionalna rana ove manjine, med kojom su bili boršč – čorba s povrćom, pirohe – krumpir u tistu i tartjuh – izrendani pečeni krumpir. Ova ila koja su uglavnom od krumpira spremile su Olga Rankov, Slavica Kržaček i Slavica Katić.

Ko što već znamo grčka kujna je nadaleko poznata po svojoj zdravoj mediteranskoj rani, a koji su njevi najpoznatiji specijaliteti kazo nam je Branislav Ristić, pripadnik grčke nacionalne manjine:

Najpoznatije grčko jelo i u svetu i u Srbiji je svakako giros. Pored tog može da se proba grčki pasulj, napravili smo tradicionalni pečeni patlidžan i u zemljanoj posudi zapekli papriku sa raznim povrćem koje je takođe tradicionalno za Grke. Ko što se verovatno i zna, naša hrana je uglavnom zasnovana na raznim salatama, poznatoj grčkoj feti, ali i drugim vrstama sireva. Pored tog u ishrani je zastupljena i riba, masline, maslinovo ulje. Ovo što smo danas izložili je samo jedan mali deo grčke kuhinje, jer nažalost ne bi stalo sve, a nešto moramo ostaviti i za drugi put. Od slatkog prisutna je grčka baklava, gurabije i alva.

Štand je bio spremljen zajednički od strane četri grčka društva, koja su ovom prilikom istakla da je ovo njihov prvi zajednički nastup, a nekima od nji čak i prvi javni nastup, obzirom da su skoro osnovani.

Najbolji za kraj

   Tokom trajanja Festivala, žiri kog su činili Kata Kuntić, Stela Bukvić i Stevan Bešlić, obalazio je štandove i košto njeva ila, posmatro postavke i ocinjivo po kategorijama. Tako je nagradu za najstarije i najautentičnije ilo dobila Magdolan Vuković za svoje ilo pokljukušu. Jedan od redovni učesnika Festivala je i Madžarski kulturni centar iz Bajmoka „Doža Đerđ“, koji je dobio nagradu za najlipše uređen štand, na kom su bili paprikaš i lakumići. Žiri je za najangažovaniji štand nagradio, koga dugog, nek dicu, koja su to ovog puta i zaslužili. To su bila dica Osnovne škule „Matija Gubec“ iz Tavankuta i OŠ „Vuk Karadžić“ iz Bajmoka. Za dicu je uslidila još jedna nagrada, a to je najmlađa reduša za koju je proglašena Aleksandra Jarić. Nagrada za najlipše kolače pripala je Tavankutskom aktivu žena. Paprikaš Nikole Nađkanasa dobio je nagradu za najukusnije ilo, dok je tradicionalni način kuvanja u zemljanom loncu i saču i pored tog za izgled kuvara, zafalnicu dobio Ranko Nedimović iz Subotice. Za najlipši astal, felu i izgled ila bili je zaslužno Udruženje građana „Bunjevačko kolo“ iz Sombora. Ana Vojnić Kortmiš iz Đurđina je dobila nagradu za autentičnost ila, sudi i astala, a za najbolji bunjevački slatki kolač nagrada je pripala Alojziji Bešliću iz Bajmoka. Organizatori su se takođe potrudili da i njev poso bude zapažen, pa je tako zafalnica za najizvorniji i najautentičniji štand dopala baš BKC iz Bajmoka.

Ove godine ila, nagrada, zafalnica, gostivi i positioca nije zafalilo. Organizator se nada da će još bolje bit nagodinu, kad će ovaj festival napunit svoju sedmu godinu i tako možmo slobodno kazat, prirast u jednog „prvaka“ kad su ila u pitanju.

N. Nimčević       

(Kliknite na fotografiju da biste je uvećali)

Prvi Bunjevački kuvar

   Nakon pet godina svoj postojanja, Festival bunjevački ila pokazo je da i Bunjevci imaje s čim da se ponose, a prikupljeno je i fajin recepata koji na svojevrsan način oslikavaje kulturu ovog naroda. Tako je na ovom šestom po redu festivalu prikazan Bunjevački narodni kuvar, kojeg je promovisala dr Branislava Belić, potpridsidnica Skupštine APV.

" Izuzetno mi je drago što je Skupština Vojvodine, uz pomoć štamparije Vlade Vojvodine, uspela da pomogne u naporima da se izda Bunjevački kuvar. Ovo je ujedno i poruka Bunjevcima i svima koji vole bunjevačka ila, da pored ostalih problema, vodimo računa i da pomognemo u nečemu što će biti svima dostupno. Kuvar će biti štampan u 500 primeraka i biće to naš poklon za Festival. " - kazala je prof. dr Branislava Belić.