Narodna književnost

Narodne pripovitke

 

   S obzirom na to da kod Bunjevaca nema tako velik broj epski pisama (one su sve u okviru groktalica ispivane), pravo je čudo da postoji sigurno više od hiljade pripovidaka. Ilustracije radi, kazaćemo da Srbi imaju jednu knjigu narodni pripovidaka. Nji je skupljao Vuk Karadžić sa svojim pomoćnicima, po daleko široj teritoriji, nego što je ona na kojoj žive Bunjevci. Onda se postavlja pitanje otkale toliko pripovidaka kod Bunjevaca?

Svoj težak život, Bunjevci su pritakali u pripovitke, i tako nalazili snage za novo sutra i davali oduška napaćenoj duši. Poznato je da se upravo po onom šta muči lik iz pripovitke muči i onog ko je pripovida. Tako junaci bunjevački pripovidaka iz svoji nerešivi situacija, četo izlaze uz pomoć fantastični bića (vila, čarobnjaka, vilenjaka ...). Što onda u književnom aspektu, upućiva na to da to nisu sve pripovitke, već tu ima i bajki, fantastični pripovisti…

Njevu vridnost primetio je Ivan Antunović i ukviru Bunjevačko šokački novina za vrime XIX vika počo ji je ode objavljivati. No, ode su one i ostale, neistražene, bez nike selekcije. Koja ukoliko bi se sprovela, sigurno bi nam otkrila, još jednu od zlatni grana bunjevačke narodne književnosti. List Neven , takođe, je povrimeno objavljivao pripovitke, a Ivan Prćić ih je isto skupljao i objavljivao u Subotičkoj Danici.

Sa sakupljačkim radom Balinta Vujkova, pripovitke dobijaju na punoj svojoj važnosti. i vridnosti Počo i je skupljat 1950. godine. Susrićući se tad, između ostalog, i sa problemom kako bunjevački govor prineti na papir tj. kako ga standardizovati. Taj problem bunjevačkog jezika ni do dans nije rišen. Uglavnom su autori sami, u zavisnoti šta pišu, određivali niki svoj standard jezika kojeg su se onda držali. Sam Balint Vujkov, koji nije bijo lingvista po struci, govorio je da nije ništa od jezika i njegovog semantičkog bogatstva oduzimo, ali i da u pisanju određeni riči nije bijo doslidan, čak ni i u okviru jedne pripovitke.

Zna se da je Ivan Prćić sakupljao i basne, pitalice, poslovice i pošalice. One se još uvek nalaze u neobjavljenoj građi, koja bi ukoliko ugleda svitlost dana sigurno zasjala svojom izvornom lipotom narodne riči. Dosta tog ima objavljeno u Subotičkoj Danici, al je nepotpisano i nerazvrstano.

Autor: mr Suzana Kujundžić-Ostojić